upoznavanje Mariusa
Začula sam grmljavinu...zatim savršen zvuk violine.Nisam mogla odoljeti da ne otvorim oči.
Osjetila sam kako lagane kapljice kiše počinju kliziti po mojoj savršeno glatkoj koži.
Htijela sam ustati, no nisam mogla.Muzika je bila sve glasnija,mislila sam da nikad neće prestati.Onaj koji je svirao pročitao mi je misli jer je glazba prestala.Približio se tako laganim koracima da sam mislila da lebdi.Nije progovorio, već mi je uputio svoju poruku mislima.
-Dobrodošla, Ebony...princezo našeg svijetla.-
Nisam znala što te riječi znače,ali sam osjetila kako je neograničena moć prostrujala mojim tijelom.Spodoba je prišla bliže,imala je na sebi crnu kukuljicu,mračnu kao noć u šumama Helzinga.Lice joj je prekrivala tamna magla pa sam vidjela samo crvenkast sjaj očiju.
Stavila je svoju ruku na moju. Zadrhtala sam, no ne zbog straha, nego zbog hladnoće mrtvački blijede ruke tamne prilike koja mi je tijerala strah u kosti.Mogla sam ustati.Spodoba se odmakla nekoliko metara.Ustala sam na svoje slabe noge i napokon shvatila da se smrzavam.Bila sam obučena samo u svoju bijelu spavačicu u kojoj sam sinoć legla u svoj topli krevet.Napokon sam pogledala okolo.Oko mene su se rasprostranjivala tamna stabla s uvelim lišćem.Bijela magla je onemogućavala pogled u daljinu.
Iza sebe sam začula dubok muškarčev glas.
-Šume Helzinga.Prošarane magijom i moćima drevnih duhova.-
Okrenula sam se.Tamna prilika je sporim zamahom ruke okrhnula kapuljaču svoje pelerine.
Kapuljača je lagano skliznula s muškarčeve glave.Imao je dugu crnu kosu koje bi mu zakrivala lice u navalima jakog vjetra.Njegove sive oči bile su uprte u moje,na trenutak su opet poprimile crvenkast sjaj.Lagano sam ustuknula.U kutu njegovih usana zatitrao je slabašan osmjeh.
-Šu...šume Helzinga?-promucala sam.-Što je Helzing?-zbunjeno sam upitala.
-Sve u svoje vrijeme.-okrenuo mi se leđima i krenuo.Pozvao me zamahom ruke.Primjetila sam da ima duge nokte koji su završavali u špic.
Na trenutak sam okljevala poći u nepoznato.Ponovo sam se ogledala oko sebe.
Ne mogu ostati sama...u nepoznatom.
Nesigurnim koracima krenula sam za muškarcem.Lagano sam ga sustigla.
-Mogu li barem znati tko si?-
Pogledao me prodornim pogledom i ubrzao korak.
-Ne mogu ti reći tko sam...ne još.-govorio je tiho.-Ali možeš znato kako se zovem.-
Prekinuo je.Gledala sam ga u iščekivanju.
-Marius.-napokon je progovorio.-Zovi me Marius.-
-Nikad nisam upoznala nekog tko se zove Marius.-
-Zbilja?-pogledao me začuđenim pogledom.
-Da.Uostalom,zašto se toliko čudiš?To nije baš često ime.-
Nije odgovorio,samo je buljio u daljinu.
-U svakom slučaju...-htijela sam pokrenuti razgovor.-moje ime je Ebony.-
Odjedamput sam se sjetila da me tako već prije nazvao.
-Kako si znao moje ime?-
-Nije važno.-govorio je kao da ga nije briga.-Rekao sam da ćeš sve saznati.Sve u svoje vrijeme.-
Nisam više htijela razgovarati.Ubio je svu volju za tom željom.
Prepustila sam se napornom hodanju...hodanju u nepoznato.
Ebony
Put nam je osvjetljavala svijetlost baklje koju sam morala držati.Došli smo do jezera.Površina vode bila je potpuno mirna,a mjesec se zrcalio na njegovoj površini.
-Tu ćeš prenočiti.-progovorio je.
Okrenula sam se i upitno ga pogledala.
-A ti?Gdje ćeš ti prenoćiti?-upitala sam dok mi je glas podrhtavao od pomisli na spavanje u divljini bez ikakve zaštite.
Nije odgovorio,samo se okrenuo i potrčao u divljinu.Htijela sam poći za njim ali sam znala da ga ne bih uhvatila, a na kraju bih se i izgubila.Nisam htijela ostati sama u divljini,ali nisam imala izbora.Raspostrla sam dvije kože koje mi je Marius dao na putu i sijela na njih.Pogledala sam u daljinu preko jezera.Sunce se pojavilo na obzorju.Većinu dana sam provodila u okolici skupljajući bobice slatkih malina i kupina.Temperatura je bila ugodna oko 25Ú.Napokon se sunce spustilo.Upalila sam baklju i zabila je u zamlju pokraj jezera. Provjerila sam dali je tko u blizinu...nije bilo nikoga.Svukla sam svoju spavačicu i krenula prema jezeru.Voda je bila ledena, vjerojatno je negdje blizu priticao potok.Bilo je nevjerojatno osvježavajuće.Odjedamput sam začula korake.Iznenađeno sam se okrenula i ugledala...nikog drugog nego....Mariusa.Inenađujuće me pogledao.Mislila sam da ću dočekati niz prijekora.Kad me ugledao uplašenu,kako drhtim u vodi,pogled mu se smekšao.Okrenuo se i progovorio:
-Izađi iz vode.Trebala si me očekivati.-
Sporim koracima sam se uputila prema obali.Obukla sam svoju spavačicu i spremila kože.Okrenuo se i ugledao me kako drhtim.Skinuo je svoj crni plašt i ogrnuo me. Pričekala sam nekoliko trenutaka,već sam htijela krenuti kad sam začula topot kopita.
Marius je držao uzde dvaju konja.Nasmješio se.
-Ovo će nam olakšati put.-progovorio je.
Htijela sam skočiti od veselja ali sam se uzdržala i samo se nasmješila.
Stavila sam kože na svog bijelog pasuha.Naspram mog,Mariusov pastuh bio je crn.Sjetila sam se da nemam pojma kamo idemo,a kamoli kako sam dospijela ovamo.Bojala sam se upitati,ali sjećanje na dom ganuo me.
-Mariuse...-progovorila sam.-Mariuse,mogu li te nešto pitati?-
Pogledao me svojim sivim očima.-Ovisi.-
Nisam znala dali da kažem ili ne,no prisilila sam se.
-Kako sam dospjela ovamo?-okrenula sam se prema njemu.
Motrio me.-Na to ćeš pitanje...-zastao je.-Na to ćeš pitanje odgovor dobiti poslije.-
-Zašto nisi bio samnom tijekom dana?-
-Imao sam posla.Sljedeće noći ne putujemo.-
Začudila sam se.-Zašto uopće putujemo noću?-
-Da nas ne primjete.Već znam da ćeš pitati tko to.-
Nasmješila sam se.-U pravu si.Tko to?-
Uzvratio je osmjeh.-Vilenjaci.-Lice mu se uozbiljilo.
Prasnula sam u smijeh.-Vilenjaci?To ne postoji.Ni nikakva druga bića iz bajki.-
Gledao je u daljinu i progovorio smirenim,presmirenim glasom:
-Ne znaš što sve živi u šumama....šumama Helzinga.-
Šuma Helzinga
Noć je prošla brzo,a i dan što je bio slijedio.Sljedeće noći se nisam kupala.Znala sam da će se čim sunce zađe Marius pojaviti.Kada je izašao iz crne sijene pružio mi je zeca,bolje reći mrtvog zeca.Zapalio je vatru.Nisam se radovala što ću jesti zeca,no morala sam prihvatiti jer nije bilo ničeg drugog u blizini.Kada sam zagrizla u meko pečeno meso nisam se imala što žaliti.Kad sam promislila,zec i nije bio toliko odvratan koliko se činio na prvi pogled,dapače bio je ukusan.Pogledavši Mariusa dosjetila sam se da ga nikad nisam vidjela da jede ni pije.
This is begining of my magic story....
